|
Prijehavsi u Zagreb, zadovoljstva, svega rad
na djevojku iz Hrvaca naletio sam tad.
Strijele mocne ljubavi pomracile mi um
dah usne vrele visnje nagonile na blud.
Razmazio sam dragu dao sam joj sve.
Kad eno nje na drugome; e tu bijes me obuze.
Obezvrijedila mi logiku, oskvrnula mi trud,
bez milosti me kurva nasukala na sprud.
Rec-dvijee u hladu borova, da kvarni vlaski tip.
Razgovarat sa bludnicom i nije neki cin.
No ono sto sam nacuo sledilo me svog.
Tek izdala me mala draga srcu mom.
Izgubio sam glavu - potegao noz.
Trg'o ga za kragnu - isjek'o ga skroz.
Vodjen slijepim bezumljem, sludio me bol.
Tek nije kuja zalud draga srcu mom.
Rijesih da se branim, da objasnim svoj grijeh.
Darovali mi robiju a nadu ni za tren.
Pa iako me proklela, razorila mi dom
jos volim malu bestiju dragu srcu mom.
HATA BİLDİR
|
Yorum Yapın